Autor: Merle Shenk
Cheree i ja, sa našom devetomjesečnom kćerkom, preselili smo se iz SAD-a u Cape Town 2004. godine da zasadimo crkvu. Iako smo pomogli osnivanje crkava u drugim dijelovima svijeta, bili smo nepripremljeni za strmu krivulju učenja s kojom smo se suočili u južnoafričkoj zemlji u razvoju.
Imali smo poteškoća u uspostavljanju ličnog kontakta sa ljudima. Frustriran sam počeo da razgovaram sa osobljem obezbeđenja u razvojnom kompleksu u kojem smo živeli. Jedan muškarac je imao problema sa brakom. Molio sam se s njim i iznio neke utiske za koje sam osjetio da mi ih je Bog pokazao. Nekoliko dana kasnije, čovjek je dotrčao da mi kaže da se njegova žena vratila baš kao što sam se i molio.
“Čekam da osnuješ crkvu da bih mogao doći”, rekao je.
“Da li ste voljni da dođemo u vašu kuću i započnemo molitveni sastanak”? pitao sam. Naša prva mala grupa počela je u skučenom stanu u kojem su četiri porodice živjele u jednom od najgrubljih područja u centru Kejptauna. Tamo smo iskusili Boga kako čini neverovatne stvari! Vidjeli smo glavne odgovore na molitvu. Iz te prve kućne grupe nastala je crkva. Prešli smo u javnu salu kada nas stan više nije mogao držati i odatle smo pokrenuli sedam grupa ćelija.
U narednim godinama smo narasli na 120 ljudi, razvili tim za vođe i starije tim, premjestili zgrade, poslali osnivača crkava, pokrenuli četverogodišnju biblijsku školu pod nazivom Jeremiah Training Center, a zatim smo kasnije pokrenuli kratkoročne REACH škole natprirodne službe . Prebacili smo vodstvo crkve na duhovnog sina kada je bilo jasno da nas Bog vraća u SAD za sljedeću sezonu naših života. Ova tranzicija je dvogodišnji proces koji je završen 4.
Videli smo kako Gospod otvara neverovatne prilike za službu dok smo bili verni da dopremo. Liječio je gluhe i slijepe ljude, one koji su doživjeli saobraćajne nesreće i druge koji pate od bolova i bolesti.
Iskustva učenja
Iako smo napravili mnogo grešaka, podijelit ću neke od onih koje su se pretvorile u korisna iskustva učenja za nas.
- Kao zapadni misionar u zemlji u razvoju, ljudi su nam gotovo automatski prepuštali vodstvo. Dozvoliti ovo bila je velika greška. U jednom trenutku sam lično vodio sedam sastanaka malih grupa sedmično. To je ispunilo moju potrebu da se osjećam korisnim kao misionar, ali je ugušilo umnožavanje i rast. Kada mi je odgovornost postala prevelika, predao sam vođenje svake male grupe, a šest mjeseci kasnije nijedna nije postojala! Uz neke izuzetke, otkrili smo da okupljanja u malim grupama moraju inicirati oni koji će ih dugoročno voditi. Sada smo mentor onima koji su voljni preuzeti ovu inicijativu.
- Napravili smo grešku što smo vjerovali darovitim ljudima koji nisu vodili male grupe. Mislili smo, ako se prema ljudima ponašamo kao prema vođama, oni će se podići do standarda liderstva. Uglavnom, nisu. To je zapravo imalo negativan utjecaj na konkretiziranje slabosti karaktera umjesto da podstakne rast karaktera. To je nanijelo mnogo bola nama, njima i drugima.
- Naša reakcija koljena na grešku broj 2 dovela je do toga da se ljuljamo s jedne strane klatna na drugu. Postavili smo kao uslov da potencijalni lideri prođu dvogodišnju obuku u službi prije nego što postanu šefovi odjeljenja ili starješine. Iako duboko vjerujemo u vrijednost teološke obuke, otkrili smo da su ljudi koji su se posvetili ovom nivou obuke više zainteresirani da budu dobri učenici nego dobri vođe u lokalnoj crkvi. Opet, njihov karakter se nije razvijao; sticali su glavno znanje ali ne i iskustvo. Vođenje malih grupa je dobar način da se potvrdi potencijalni vođa. Vidjeli smo kako Bog gradi karakter u onima koji su nadareni i obrazovani. Također smo vidjeli kako razvija darove i znanje onih koji ne osjećaju da bi ikada mogli biti vođe. Naučili smo da namjerno obučavamo potencijalne vođe i mentoriramo ih kroz izazove njihovih vlastitih života, dok je Bog gradio njihov karakter, a također ih navodimo da započnu i/ili vode male grupe.
- Izlivanje sati i sati u ljude koji nisu prelivali život u druge bilo je emocionalno iscrpljivanje, kao i gubljenje vremena i energije. Naučili smo da ulažemo svoju energiju u ljude koji su sinovi mira, koje je Isus opisao u Luki 10:6. Sinovi mira su otvoreni (spremni da pričaju o duhovnim stvarima), gladni (žele više od Boga) i dele (voljni da dele ono što je Bog učinio). U REACH školi za natprirodno širenje i služenje, detaljno smo podučavali te principe. U početku nisam uvijek pravio razliku između ljudi koji su htjeli da mi ispričaju svoje probleme i onih koji su zapravo bili gladni više Boga. Mnogo puta problemi mogu učiniti ljude dovoljno gladnima da promijene svoje načine, ali samo kada su istinski bolesni i umorni od toga kako stvari jesu, oni će istinski slijediti Božju Riječ.
- Druga greška je pretpostavka da su podučavanje biblijskog znanja i principa isto što i učeništvo. Samo podučavanje tečajeva za učenike omogućava ljudima da postanu neaktivni kršćani. Naši programi učeništva pomaknuli su se tako da se fokusiraju na središnju temu pokoravanja Hristovim zapovestima. Naše male grupe naglašavale su praktično postavljanje ciljeva i kako se praktično i mjerljivo pokoravati Bogu svake sedmice. Ovaj naglasak je rezultirao time da Bog čini više službe kroz više ljudi nego prethodnih godina kada smo “naporno radili”.
Uzbuđeno se radujemo što ćemo vidjeti više crkava zasađenih kroz pokrete za stvaranje učenika.
BESPLATNI resursi za podizanje crkava OVDJE
